
Čak 71,8 odsto žena starijih od 50 godina čekaju na zaposlenje duže od godinu dana, a 58,6 odsto njih poseduje kvalifikacije stečene srednjim obrazovanjem.
To govori u prilog činjenici da ne mogu da se oslone na formalno obrazovanje pri traženju posla, pokazalo je istraživanjem u projektu „Identifikovanje uzroka dugotrajne nezaposlenosti starijih žena u Srbiji i Severnoj Makedoniji”, kojim je bilo obuhvaćeno 167 žena iz Beograda. Kada je reč o podacima iz Severne Makedonije, među damama koje su odgovarale na anketu, a bilo ih je samo 83, četvrtina je potvrdila da je tražila posao od jedne do osam godina, a 4,8 odsto njih je pokušavala da pronađe zaposlenje duže od 20 godina, pokazalo je komparativno studijsko istraživanje.
Anketirane dame iz srpske prestonice ukazale su i na izrazito nepovoljnu materijalnu situaciju, a tome u prilog ukazuje i ukupan dohodak domaćinstava u kojima one žive, a koji za više od 30 procenata ispitanica iznosi ispod 60.000 dinara mesečno.
S druge strane, u Severnoj Makedoniji, pokazala je anketa, što se tiče prihoda, 5,1 procenat žena starijih od 50 ima prihod do 130 evra, a više od 46 odsto ima prihod domaćinstva između 325 i 815 evra, što je, takođe, kako svedoče, nedovoljno za pristojan životni standard.
Kada je reč o snalaženju na tržištu rada, nekoliko je zaključaka ovog istraživanja koji su indikativni, pa tako 71 procenat nezaposlenih žena iznad 50 godina iz Beograda veruje da prepreke usled starosne granice predstavljaju jedan od glavnih razloga njihove nezaposlenosti. Osim toga, nije zanemarljiv ni procenat ispitanica koje smatraju da briga o članovima porodice (46,1 odsto), obeshrabrenost zbog neuspeha da nađu posao (40 odsto), nemogućnost da se zaposle blizu mesta stanovanja (37,7 odsto) i neadekvatne veštine (28,6 odsto) predstavljaju najveće izazove prilikom traženja posla.
Rezultati iz Skoplja pokazuju da se žene starije od 50 suočavaju sa višestrukim preprekama u procesu traženja posla, koje proizilaze iz ličnih i strukturnih faktora. Istraživači navode da su najčešće prepreke porodične obaveze vezane za brigu o drugima, zdravstvena ograničenja, starost i ograničene digitalne kompetencije. Skoro tri četvrtine anketiranih žena nije učestvovalo ni u jednoj obuci u protekle dve godine, uglavnom zbog nedostatka informacija i finansijskih resursa.
Kada su bile upitane šta smatraju najvrednijom podrškom za koju misle da bi im obezbedila zaposlenje, 61,4 odsto ispitanica iz glavnog grada Srbije se, bez sumnje, opredelilo za lične veze, 54,2 odsto njih za fleksibilne oblike zaposlenja, smatrajući pod tim nepuno radno vreme i mogućnost organizovanja rada kako bi ga uklopile sa ličnim obavezama.
Na pitanje šta smatraju najvažnijim za dobijanje posla, 61 procenat dama iz Severne Makedonije je odgovorio da je to radno iskustvo, skoro polovina bira dobro obrazovanje i praktično znanje, a oko 45 odsto da je u onome što smatraju najproduktivnijim godinama. Takođe je važno da 37 odsto tih žena smatra da su dobre lične veze važne za dobijanje posla.
Neke od ispitanica iz Srbije su pokazale interes za pokretanjem sopstvenog biznisa, a samo njih 8,5 odsto ranije je primalo subvencije za samozapošljavanje. Međutim, poslovi koje su na ovaj način pokrenule, ugašeni su, potvrdilo je beogradsko istraživanje, i to je jedan od razloga zbog kojih su sada nezaposlene.
– Da bi ponovo pokrenule sopstveni posao, 82 odsto njih navelo je da ih u tome sprečava nedostatak resursa. To su finansijski i materijalni resursi, u vidu opreme i prostora, dok 42,6 odsto ispitanica potvrdilo da više nema samopouzdanja da bi se upustilo u ovaj poduhvat – ističu istraživači.
Najvažniji oblici podrške koji su identifikovani među anketiranim ženama u Skoplju bili su fleksibilnost na radnom mestu (36,1 odsto), savetovanje o karijeri ili pomoć u traženju posla (34,9 odsto) i programi usavršavanja ili prekvalifikacije (32,5 odsto). Što se tiče toga da li su koristile bilo kakve usluge Agencije za zapošljavanje Severne Makedonije u protekloj godini, skoro 73 odsto anketiranih je izjavilo da nisu. Vodeća organizacija u sprovođenju ovog projekta koji je finansiran od strane međunarodnog Višegradskog fonda je Institut ekonomskih nauka iz Beograda.